Dnevnik z Italije Rajke Poljak ili
Kako ne treba pisati ako...
...hoćete sačuvati svoju čitalačku ili slušalačku publiku da od smijeha ne dobije bore. Ali neka, to su one dobre bore koje govore da smo se u životu znali i nasmijati.
Ovo je moj prvi susret s Rajkinim kajkavskim izričajem na putovanju kroz Italiju, sve u svrhu realizacije 8. Spiralnog kanala u blizini Assisija, Italija. Pažljivo sam čitala njen dnevnik od rečenice do rečenice i razmišljam Bogek moj, odakle ta žena izvlači sve te duhovitosti? Čak i u onim trenucima kad bi netko drugi kritiku na ružno, smrdljivo, teško ili nemoguće, napisao upravo tako - ružno, smrdljivo, teško, nemoguće, kroz Rajkine riječi izlaze slike obojene s toliko humora da se jednostavno moramo smijati.
Poanta je u tome da ona sve to piše na takav način kao da nikada u životu nije putovala (što nije točno), i da ništa nije vidjela.