Rajka je poznata po britkosti jezika, načitanosti i uopće - ljubavi prema pisanoj i izgovorenoj lijepoj riječi. Prije svega dakako na materinjem hrvatskom, odnosno kajkavskom. (Ovo potonje joj se opet vratilo nakon življenjaa u Liechtensteinu gdje se dijalekti cijene).
Dugo nije navodno niti sanjala da bi se ikad mogla i znala vrsno izražavati i u kratkim lirskim formama. No njeno aktivno sudjelovanje na 3. književnom festivalu u Rijeci i druženje s internacionalnim književnicima motiviralo ju je eksperimentirati u haiku lirskoj formi. Ili nečem nalik tome... Izmjena mišljenja sa autorima Borivojom Bukvom, dr. Jadranom Zalokarom, Ljiljanom Dobra i Zlatkom Martinkom i praćenje njihovih pisanih djela i stručnih objašnjenja doprinijelo je pozitivnom razvoju razumijevanja i akceptiranja još jednog urođenog talenta.
Ovdje nekoliko prvih pokušaja.
Ovdje Rajka čita Franjevićevu poeziju na kajkavskom na jednom specijalnom skupu međunarodnih stručnjaka za literaturu u foajeu Muzeja za umjetnost u Vaduzu, K.Lihtenštaj.
Slijedi poveznicu i poslušaj!
stado oblaka
poigrava srp-mjesec
moj Zagreb spava
"
koliko tuge
puno ih je odasvuda
košnica ljudi
"
svuda planine
žal za domom puni oči
nema goluba
"
sunčani dan
moja kćer je daleko
peče suza sol
Kneza imame
nas ima sto i nekej
aj sme kmeti pak?
"
pišem pesme
proizvodnja terpi fejst
šef srdite gledi
"
napal me haiku
gdo bi to rekel za me?
preveč klopočem
"
stara babica
kruhek z peći vleče
očenaš šepeče
"
černa se vrana
po livade šepuri
miš v rupe sam